Slučajno sam vidjela jedan video u kojem čovjek razlijeva akril i to me potpuno opčinilo

Intervju s Vanjom Zanze

U svijetu umjetnosti, gdje se granice između stvarnosti i mašte često brišu, rijetko susrećemo pojedince čija strast i predanost zrače poput svjetlosti na platnu. U ovom intervjuu upoznajemo umjetnicu Vanju Zanze, njezina je ljubav prema slikanju procvjetala iz dubokih korijena literarnog stvaralaštva. U ovom razgovoru, ona dijeli svoje misli o važnosti izražavanja, cijenjenju apstraktne umjetnosti i snazi obitelji i ljudi koja ju podržava.

Kada ste otkrili svoju ljubav prema umjetnosti i slikanju?

Umjetnost volim oduvijek i čitav život mi je važna. Od ranog djetinjstva pišem te su mi i objavljene četiri knjige. A ljubav prema slikanju otkrila sam 2019. godine. Slučajno sam vidjela jedan video u kojem čovjek razlijeva akril i to me potpuno opčinilo. Znala sam istog trena da to moram raditi.

Jeste li odmah imali svoj način umjetničkoga izražavanja ili ste u početku tražili svoj stil?

Budući da je razlijevanje specifično, prvo sam naučila osnove i slikala na što više načina. S vremenom sam pronašla nekoliko najdražih koje volim kombinirati. Tako se recimo na jednoj mojoj slici može vidjeti i tri različita načina razlijevanja. Na taj su način slike vrlo zanimljive.

Što najviše volite slikati?

Inspirira me priroda, Svemir. Često slikam i poznate svjetske hitove, pjesme koje imaju neki značaj za mene. Pokušavam ih prikazati na svoj način. Prirodu najčešće radim razlijevanjem, no u zadnje vrijeme miješam tehnike i radim slike s teksturom najčešće tematski vezane za Svemir.

Radite u vrtiću, bavite se slikanjem i sve dokumentirate na društvene mreže, kako se uspijete organizirati, u čemu je kvaka?

Da, zaposlena sam, uz to što slikam, imam i troje unučadi pa ne znam ni sama kako sve stignem. Društvene mreže oduzimaju dosta vremena, ali se sve može uz dobru organizaciju i potporu obitelji.

Nedavno ste imali izložbu u Beču, kakvi su bili dojmovi? Planirate li izlagati negdje u Hrvatskoj?

Izložba u Beču bila je u prosincu, prošle godine. Bila sam na svečanom otvorenju i prezadovoljna sam.

Galerija je prekrasna, velika, u centru Beča, a kad vidite slike koje su izložene ostanete bez teksta od divote. Što se Hrvatske tiče, ne znam što vrijeme nosi.

Što mislite, cijene li Hrvati dovoljno apstraktnu umjetnost i umjetnost općenito? Gdje ste do sada izlagali svoja djela? Kakva su iskustva i put prema prvoj izložbi kada se dogodi?

Moj je dojam da Hrvati preferiraju realizam, iako sve više i apstrakcija pobuđuje interes, osobito kod mladih ljudi. Teško je reći koliko cijene. U ovih pet godina kako slikam sudjelovala sam na nekoliko grupnih izložbi. Madrid, Budimpešta, Beč, Zagreb, Šibenik, no to su sve bile fizičke izložbe, ali bilo je i nekih virtualnih, Milano, Sjedinjene Američke Države. Kad se sve prvi put dogodilo, bila sam ushićena, ali i uplašena. Zvali su me iz Madrida, Galeria Azur i ponudili sudjelovanje na izložbi. Njihov odnos prema umjetniku je fantastičan. Sve objasne, pošalju ugovor, onda vas na video poziv iz Argentine, ondje im je sjedište, zove njihov glavni direktor i razgovarate. Bila sam baš u tremi jer mi engleski nije savršen, no prošlo je odlično. Nakon toga je uslijedio strah kako ću poslati slike, kako ću ih spakirati da se ne oštete. Bilo je stresno, no prekrasno iskustvo. Sve sam naučila u hodu.

Danas smo svjedoci kako u raznim poslovima i zvanjima uvijek postoje zatvoreni krugovi ili takozvane veze. Može li talent, predanost i ljubav prema poslu pobijediti i dokazati da se trud i poštenje isplati? Društvene su mreže dio Vašeg zvanja i svakodnevice. Sadržaj je uvijek originalan i zabavan, u sadržaju ne nedostaje profesionalnosti, ali i lijepoga pristupa prema onima koji Vas prate. Koliko truda i vremena dnevno uložite u svoj rad na društvenim mrežama? Odakle crpite inspiraciju i ideje?

Da, zatvoreni krugovi postoje. U te krugove teško možete ući, osobito kod nas u Hrvatskoj. To je moje iskustvo, pogotovo meni koja sam samouka. To teško prolazi kod nas. Rad, trud i poštenje se uvijek isplati. Društvene su mreže važan dio mog života otkad slikam jer inače nitko za mene ne bi znao. Već imam značajnu publiku, preko 93 tisuće pratitelja. To uzima puno vremena jer stalno morate snimati, biti prisutni. Zadovoljna sam jer mi se javljaju mnogi mladi ljudi te pišu kako sam im inspiracija te da su zbog mene počeli slikati. To je divna stvar.

Koji biste savjet kao umjetnica i slikarica dali onima koji se žele okušati u slikanju, glumi ili pisanju?

Poruka onima koji nešto stvaraju bila bi da se usude i pokažu svijetu što rade. Budi spreman da se nećeš svima svidjeti i to je sasvim u redu.

Tekst: Josip Lulić

Fotografije i slike: Vanja Zanze